Karate

Karate je borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otočju Ryu Kyu.

Etimologija

Riječ karate na japanskom jeziku (空手) znači prazna šaka.

Moderni karate

Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:
Kihon
Kate
Kumite (borba)

Kod osnovne tehnike uče se pojedinačni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup točno određenih pokreta (udaraca, stavova i blokova) koji se izvode, a pokazuju borbu sa zamišljenim protivnikom (jednim ili više). Borba može biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji će se izvesti udarac, i kojim blokom se blokira taj udarac). U vježbanju se mogu primjenjivati određena oprema kao naprimjer makiwara, vreća za udaranje, fokuseri, utezi itd.iako karate doslovno označava praznu ruku neki stilovi uče i borbu oružjem (kobudo)kao što su kama, nunčake,bo, itd.

Kokoro

Kokoro je pojam koji se provlači kroz mnoge borilačke vještine, ali nema jednostavno značenje. U kontekstu, ono znači nešto kao srce, osobnost ili pristup. Osobnost je središnji smisao karatea, i zajedno sa do prirodom modernog karatea, veliki naglasak daje poboljšanju osobe. Uobičajeno je spomenuti da vještina karatea služi za samoobranu, a ne nanošenju povreda protivniku u primjeni vještine.

Neki popularni ponavljani navodi koji sadržavaju ovaj pojam uključuju:

Konačni cilj Karatea ne leži u pobjedi ili porazu, nego u savršenstvu osobnosti sudionika - Gichin Funakoshi

Put ne znači put borbe. To je put kojim vi putujete da saznate svoj unutarnji mir i harmoniju. Na vama je da tražite i nađete. - Hironori Othsuka

Poštovanje je drugi važan dio karatea;ono govori o proćišćenju sebe i osnaživanju osobnosti. Duh osu-a je potjerati sebe do krajnjih granica sposobnosti, izdržati pod pritiskom. Ovo je objašnjenje zašto se kaže da Karate uvijek počinje i završava sa rei-em.

Tradicionalne ideje

Tri napada
Sen sen no sen - napasti prvi
Go no sen - kontra na napad (presretanje)
Tai no sen - napasti istodobno

Kumite prioriteti
Ichi gan - prvo, oči (svjesnost)
Ni soku - drugo, rad nogu (sposobnost i osnova)
San tan - treće, duh (želja za borbom)
Shi riki - četvrto, snaga (uvježbanost tijela)

Tri duha
Fukutsu no seishin - nikad se ne predaj
Kanto no seishin - dobar borbeni duh
Hissho no seishin - pobjednički duh

Četiri boljke
Strah
Iznenađenje
Dvojba
Zbunjenost

Tri svijesti
Mushin - besvjesnost (nema potrebe za razmišljanjem)
Fudoshin - nepokretan um (bez utjecaja izvana)
Heijushin - uobičajeni um (uvijek spreman)

Druge ideje
Seme - pritisak na protivnika
Zanshin - svjesnost sebe i okoline
Ki - opća životna energija
Do - put
Embusen - položaj protivnika
Seichusen - središnja linija protivnika ili sebe

Povijest karatea

Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).

Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.

Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).

Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.

Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po čitavom svijetu.

Najrašireniji stilovi karatea su:

Shotokan
Uechi ryu
Shito ryu
Wado ryu
Goju ryu
Kyokushin
Fudokan

O KARATE-u

Načini borbe rukama i nogama potječu iz daleke prošlosti čovjeka. Poznat je "pancratium", staro grčki način borbe iz kojeg je nastalo moderno hrvanje. Korijeni današnjeg karatea sežu pak u Indiju, Kinu (kempo), Okinawu, Koreju, te Japan u kojem se razvio u oblik koji poznajemo. To se dogodilo tek 1923. godine s učiteljem Funakoshi-em. Nakon toga, razvile su se brojne škole i glavni pravci. Mi učimo Shotokan karate... Nakon 2. svjetskog rata karate je osvojio Ameriku pa Evropu.
Od svih borilačkih vještina, karate je danas najjača. Karate jača tijelo i duh, daje samopouzdanje pri čemu je sve moguće.
Karate čuva tradiciju i ceremoniju japanskog čovjeka, koji je svojom predanošću uobličio današnji karate. Zbog toga nosimo kimono i služimo se djelomično, japanskom terminologijom.
Redovno vježbajući karate čovjek može promijeniti svoj život i značajno produljiti njegovu kvalitetu, te se preporuča muškarcima i ženama svake dobi.
Uz karate se veže pojam duhovnosti, osjećaja šestog čula, meditacije i Zena. I čovjek zapadne kulture može osjetiti dio toga nakon par godina predanog treninga. Za naše prilike biti će dostatna relaksacija na kraju treninga, par minuta u kojima ćemo zatvorenih očiju isključiti vanjske utjecaje, okrenuti se samo sebi, dobiti osjećaj o tome da li smo pružili svoj maksimum.
Osim što daje snagu samoodbrane koja se smije koristiti samo u krajnjoj nuždi, karate se razvija u pravcu sporta. Koristi se zaštitna oprema, od borca se traži potpuna kontrola udaraca, suđenje kažnjava povrede. Inače, po podacima liječnika sportske medicine karate je kod nas tek na 12. mjestu sportova po povredama, iza nogometa, skijanja i drugih. Važni su odgojni elementi tijekom treninga jer, karate u rukama negativno orijentiranog čovjeka može postati vrlo opasan.

Osnovni principi

- odlučnost; ne zaboravi na svoje početke
- moral; ne zapostavi dobrotu, poštuj roditelje, učitelje i starije
- razvoj; uvijek ulaži maksimalni napor i teži boljemu
- mir; ne narušavaj ravnotežu i harmoniju
- svatko treba: tražiti savršenstvo karaktera, biti lojalan, suzdržati se od nasilnog ponašanja.

Sensei

Poseban je odnos učenika i majstora. Osim svih aspekata karatea učitelj uči i pomaže učeniku u svakoj situaciji života poput roditelja.

Ceremonija početka treninga

Uredno i pravilno obučeni, učenici poredani po pojasima u liniji ruba dvorane za trening (Dojo), pokazuju svojim trenerima (Sensei) poštovanje naklonom i pozdravom (Sensei ni rei !), na što učitelj uzvraća naklonom.

Principi treninga

- sistematičnost, svakodnevnost, višegodišnji rad kao preduvjet uspjeha
- ponavljanje: velik broj ponavljanja tehnika da bi se postiglo savršenstvo i automatizam
- svestranost: fizička i psihička priprema za sve zahtjeve i situacije
- individualni pristup
- jedinstvo treniranja tehnika, Kata (zamišljene borbe s više protivnika), dogovorenog sparinga i slobodne borbe (Kumite)
- potpuna koncentracija i disciplina za vrijeme treninga.

Osnovna terminologija

Stav (dachi):
- yoi dachi: pripremni
- zenkutsu dachi: dugi stav prema naprijed
- kokutsu dachi: kratki stav s osloncem prema natrag
- kiba dachi: jahaći stav
Udarci rukom (tsuki): gyaku, oi, kizami, uraken
Udarci nogom (geri): mae, yoko, mavashi, ushiro
Blokovi: gedan barai, age uke, soto uke, uchi uke

Disanje

Neobično je važna tehnika disanja za vrijeme i poslije izvođenja tehnika. Pravilo je udisati za vrijeme izvođenja bloka, a izdisati za vrijeme kontrakcije udarca (Kime, Kiai). Nakon napora intenzivnog treninga kada srčani ritam može dostići 170 otkucaja, važno je smiriti disanje i otkucaje srca. Disanje se može smiriti do normale tehnikama dugog udisaja i kratkog izdisaja te kratkog snažnog udisaja i dugog izdisaja zraka.

Potrebne osobine karate borca

1. snaga: snaga je za izvođenje tehnika neophodna, a posebno eksplozivna snaga. Snaga se postiže vježbanjem sklekova, čučnjeva, skokova, trbušnih i leđnih mišića, vježbama samootpora, te vježbanjem s utezima.
2. brzina: brzina je izvršavanje pokreta u najkraćem vremenu. Ona zavisi snazi i tehnici, te fleksibilnosti. Brzinu postižemo povećavanjem brzine izvođenja, opuštenošću mišića osim u času završne kontrakcije, ponavljanjima.
3. izdržljivost: borac može u borbi izgubiti od lošijeg protivnika ako nema potrebnu izdržljivost. Ona se vježba trčanjem u prirodi, borbom u više rundi, udaranjem po vreći.
4. fleksibilnost: je neophodna za izvođenje udaraca, posebno nožnih. Vježbe za poboljšanje fleksibilnosti rade se na početku treninga, obavezno nakon zagrijavanja.
5. ravnoteža i koordinacija

Kriteriji za bodovanje na takmičenju

A/dobar oblik = tehnika s karakteristikama tradicionalnog karatea;
B/sportski stav = koncentracija pri izvođenju tehnike;
C/snažna primjena = označava snagu i pokazanu želju da tehnika uspije;
D/svjesnost = stav za vrijeme i nakon izvođenja tehnike koji onemogućuje protivniku protunapad;
E/pravovremenost = primjena tehnike u pravi čas;
F/ispravni razmak = primjena tehnike s najvećim učinkom (prije uzmicanja protivnika). Završetak tehnike prema pravilima Kumite borbe, 2-3 cm od glave protivnika (za ručne tehnike), odnosno uz lagani dodir (za nožne tehnike).

"Think of everyday life as karate training" riječi su osnivača modernog karate-a i stila Shotokan, Gichin Funakoshi-a (slika 1). Masutatsu Oyama (slika 2) značajno je doprinijeo razvoju katrate-a, a slovi kao osnivač "tvrdog" stila Kyokushinkai. On savjetuje: "Koristim priliku da pozovem muškarce i žene pedesetih pa i u šesdesetim godinama da ne misle da je njihovo vrijeme prošlo, da će ako počnu vježbati karate, produžiti i uljepšati preostale godine. Ne samo da će značajno produljiti životni vijek, nego će im on biti sretniji zbog bolje fizičke kondicije i nutarnjeg zadovoljstva." Ovu tezu mogu i sam potvrditi! Na slikama 3 i 4 nalaze se borci suvremenog karatea i moj sin Alan. Ne mogu ne spomenuti još dvije legende borilačkih vještina koje inspiriraju mlade od njihovog postanka: nezamislive sposobnosti kineskog monaha iz Shaolina, te nenadmašnog Bruce Lee-a.
Dublje značenje Karate-a

Teško je zapadnjaku naučiti karate. Točnije, on može naučiti pokrete dobro, ali to je daleko od učenja same umjetnosti. Jer, karate je umijeće. U svom najčišćem obliku, karate je izraz japanske kulture; iste kulture koja je stvorila ljepotu ceremonije ispijanja čaja i ritual samoubojstva.

Karate, kao i sam japanski karakter, je tajanstven. Na površini,to je sistem snažnih udaraca nogom i rukom, udaraca koji mogu slomiti ciglu, to je također forma borilačkog sporta. Ali, činjenica je da se može treningom naučiti izvoditi najveće podvige lomljenja ili pobijediti na karate prvenstvu, a da se ne zna ništa o samom učenju karate-a!

Istinski karate trenira naš duh. On je pokretač za poboljšanje karaktera kroz fizički napor i ustrajnost. Zbog toga, tehnike karatea su same za sebe nevažne; one su samo sredstvo za postizanje cilja!

Ovo ne znači da tehnike treba gledati s prijezirom. Kroz vježbu i primjenu tehnika počinje se cijeniti unutarnje značenje karatea. Ipak, uspjeh u savladavanju tehnika nije onaj najviši cilj kojem težimo.

Tehnike su sredstvo kojim dobivamo znanje o karate-u, a KATA je najvažnija forma treninga tehnike. Za majstore s Okinawe koju su svoju umjetnost prenijeli u Japan, kata je bila i jedina forma.

U današnje doba, ostali aspekti treninga, kao natjecane i sparing, dobili su pretjerano značenje. Kao rezultat, usredotočili smo se na tehnike a DUBLJE ZNAČENJE KARATE-A SMO IZGUBILI!

Izvedba kate zahtijeva tehniku s peciznošću i snagom, u raznim smjerovima i stavovoma, kao kod Kumite. Primjena tehnika. Bunkai, mora se razumjeti i vježbati. Nije bitno koliko kata znaš, nego kako razumiješ one koje znaš.

"OSU", iz simbola se čita kao "dovesti se do krajnjih granica mogućnosti". Nerazumijevanje pojma znači nerazumijevane karate-a.

Dovesti sebe do granica može se i u drugim sportovima. U borilačkom sportu to znači izaći iza egocentričnih misli o pobjeđivanju ili gubitku.. Koristi se zato termin "pokretni Zen" kada se govori o borilačkoj vještini, a stadij pokreta bez pomisli na njih cilj je svakog karate-ka. A kada i ne razumijemo potpuno koncept treninga, izgovoreći OSU, dajemo na znanje da ćemo dati sve od sebe..

U vrijeme zelenog pojasa trening se pojačava, počinje sparing i Kumite, a učenik se mora suočiti sa svojom unutarnjom snagom. Mnogi tu izgube put..

Učenik zelenog pojasa treba shvaćati Dojo, kao mjesto učenja,procedure i etikete ponašanja, te utjecati na mlađe. Mora znati izvesti zagrijavanje i razgibavanje mlađih, terminologinju tehnika..

Druga prekretnica je 1. Kyu smeđi pojas. Priprema za crni pojas je mentalni razvoj. Na kraju ovog perioda duh i odlučnost biti će stupanj iznad prosječnog čovjeka.

Novi stupanj razumijevanja kata mora se doseći. Treba prevazići razmišljanje učenika, dosadašnje razumijevanje tehnika koje su već učene. Karate postaje navika, umjesto aktivnosti koju radimo 3 puta tjedno..

Shvaćamo da karate nije borba s protivnikom, nego borba sa sobom i svojim slabostima, The Way, "Put" kojim prolazimo.

A kada položimo za Shodan, 1. Dan, shvatimo koliko malo znamo i što je sve pred nama...

Trening karatea

Općenito, postoji više dijelova treniranja modernog karatea. Postoji razlika između područja treninga kihon (osnove), kata (oblici) i kumite (borba). Joše jedno popularno područje je između vještine, sporta i samoobrane. Oružje (kobudo) obuhvaća još jedno veliko područje treninga, tjelesne elemente usklađuje sa pravilnim stavom kao što je upornost, hrabrost, predanost, i predvodništvo. Često izvodeći tehnike, karateke su potaknute ispustiti glasni kiai ili duhovni uzvik.

Kumite (borba)

Kumite doslovno znači susret šaka i ima mnogo značenja. Borba se može odvijati pod određenim pravilima ili može biti slobodna borba, danas se koristi kao sport ali i kao način samoobrane. Sportska borba teži tome da se za jedan udarac dobivaju bodovi. Ovisno o stilu i učitelju, zahvati hrvanja i bacanja mogu se pojavljivati usporedno sa udarcima rukama i nogama.
Vrste borbi:
Ippon borba – korak po korak, obično se upotrebljava za samoobranu
Sanbon borba – tri koraka, upotrebljava se za razvoj brzine, snage i tehnike
Kiso borba – sastavljena borba izvućena iz oblika
Jiyu borba – slobodna borba

Sport

Karate natjecanje može biti u tri discipline: borba, oblici, oblici s oružjem. Natjecatelji se mogu natjecati individualno ili kao dio ekipe. Ocjenjivanje oblika i oblika s oružjem se provodi od strane grupe sudaca; borbu sudi glavni sudac, obično uz pomoćno suca sa strane prostora za borbu. Borbe su često raspoređene prema težinskim, dobnim, spolnim i iskustvenim kategorijama. Neki tradicionalisti smatraju da je naglasak na borbi protivno moralnim načelima i dubljim vrijednostima vještine. Smatraju da sportska natjecanja promiču visoko složenu borilačku vještinu samo u zabavne svrhe. Na manje tradicionalnim turnirima, obično u Americi, oblici se često izvode uz muziku i oružja koja svijetle i blješte. U ekstremnim uvjetima, borbe se zamjenjuju gimnastičkim nastupima. Tradicionalisti smatraju da ovo ne bi smio biti simbol karatea; drugi smatraju da je promocija poželjna.

Karate se može iz više razloga, iako je napravljen za samoobranu. Oblici obuhvaćaju različite tehnike namijenjene za tu svrhu: udarci rukama, nogama, zahvati, obrana, guranje. Ipak, pravilan trening mora razviti mogućnost upotrebe tih tehnika protiv agresivnog napadača. Većina stilova uključuje oblike borbu dvojce suparnika na dogovoren način, kao i borbu i poluborbu ( ograničeno je
što se smije, a što ne smije). Ovo omogućava razvoj osjeta za udaljenošću od protivnika i pravovremenosti. Nekoliko stilova preferiraju borbu s potpunim kontaktom.
Neke škole su kritizirane jer smatraju da je moguće naučiti praktičnu primjenu borilačkih vještina bez borbe dvojce suparnika na treningu. Učitelji vjeruju da samo izvođenje kata je dovoljno za razvoj potrebnih vještina.

Druge škole stavljaju naglasak na pripremu za natjecanje, tjelesnu pripremu, estetiku, više nego samoobranu. Ove škole će tipično ipak učiti i samoobranu.

Tjelesno vježbanje

Trening karate poboljšava opskrbu i podršku sustava koji donose gorivo tijelu. U treningu energetski sustav, tetive, ligamenti i kosti postaju čvršće i hormoni i živčani sustav postaju djelotvorniji. Kontrolirajući intenzitet trenažnog opterećenja i trajanje vježbi, karate razvija različite energetske sustave.
Tijelo koristi dva izvora energije kako bi hranila različite mišiće. Prvi je anaerobni sustav koji ne koristi kisik kako bi se dobila energija iz ugljikohidrata. Drugi je aerobni koji koristi kisik kako bi se dobila energija iz ugljikohidrata i masti. Mišići koji su trenirani izdržljivošću u mogućnosti su bolje koristiti kisik kako bi omogućili mišiću da potroši masti, smanji umor i ukloni mliječnu kiselinu.

Količina energije koja se dovodi u mišić ovisi o mogućnosti tijela da proizvede energiju koja je potrebna za mišić koji se koristi. Zbog tjelesnih granica, tijelo mora biti dobro utrenirano kako bi uspješno opskrblajvalo mišiće i kako bi punilo zalihe što je prije moguće kako se zalihe ne bi u potpunosti potrošile.
Kroz pravilan trening karatea ovo se uspijeva.

Frekvencija srca i nivo treninga

Tijekom karate treninga frekvencija srca je jako dobra stvar za praćenje intenziteta treninga. Kako se FS povećava, tako tijelo prebacuje iz masti u ugljikohidrate energetsku potrošnju i iz aerobne u anaerobnu aktivnost. Općenito maksimalna frekvencija srca se određuje tako što se od 220 oduzme broj godina. Za mlađe sportaše se određuje 210 minus broj godina. FS određuje mogućnosti ispoljavanja sile i trenažni nivo.
Tijekom vremena može se odrediti nivo treninga slušajući svoje prirodne znakove bez potrebe stalnog mjerenja FS.
Postoje općenito 4 trenažna nivo koja se baziraju na temelju frekvencije srca. Svaki je u skladu sa energetskim izvorima i putem njihove iskoristivosti od strane mišića. Karate trenira i razvija ove trenažne nivoe. Podižući ili spuštajući intenzitet treninga moguće je različito aktivirati i razvijati trenažne nivoe.

Kata (oblici)

Kata znači oblik ili model i predstavlja slijed logičnih tehnika. Karakteristike ovoga su da uključuje duboki stav kako bi se razvila snaga nogu i velike pokrete tijelom kako bi se razvio srčano – žilni sustav i snaga gornjeg dijela tijela.
Pojedini oblici mogu biti dugački i složeni i na taj način treninzi razvijaju misaone vještine i cilj tjelesne aktivnosti jest razvoj mentalnih mogućnosti.
Pored toga, postoje oblici pokreta i tehnika koji pokazuju tjelene borbene principe. Kata se može smatrati kao sklop tipičnih karate poteza koji obuhvaća različite načine napada i obrane pod idealnim uvjetima. Treba se uzeti u obzir da su bili razvijeni prije nego je pismenost zavladala u Okinavi i Kini, stoga su tjelesne vježbe bile logičan načina očuvanja ovih informacija. Isto tako važno je napomenuti da se broj interpretacija samoobrambenih tehnika udvostručio – jer ne postoje pravi ili krivi način za njihovo objašnjenje, jedino bjašnjenje može biti s obzirom na to koje su tehnike uspješnije u stvarnoj tući.
U karate postoji veliki broj kata. Ovisno o dobi vježbača, tipična kata se mora svladati kako bi se moglo ići na višu razinu, Kyu ili Dan nivo.
Kate pod istim imenom često se izvode drugačije zbog različitih stilova, škola ili čak učitelja. Nijedan od tih verzija nije pravilnija od druge, iako tijekom polaganja prizna se samo jedna verzija u cijelom svijetu.

Svrha kata:

Bez karta karate bi bio samo borbeno sredstvo. Kate poducavaju stiliziranom nacinu borbe.Samo osoba uvjezbana borilackim vjestinama-posebice u karateu-moze izvoditi katu, slijed pokreta kojemu su svojstveni ucinkovitost i djelotvornost.Da se uspjesno izvode inacice kata potreban je neumoran rad i vjezba. Kate su srz karatea i vazan dio u treningu drugih borilackih vjestina.

SIMBOLIKA KATA:

Kate su izravno povezane sa cetirima elementima , a razliciti karateke mogu imati razlicite pristupe koji se tradicionalno povezuju sa ovim elementima.

* Izvodjac povezan sa zemljom je nepokolebljiv, posvecen stvaranju pa katu izvodi snazno i intenzivno.

* Izvodjac povezan sa vjetrom giba se skladno, snazno i sa spokojnom lakocom.

* Izvodjac povezan sa vatrom je strastven pa u izvedbu kate unosi svjetlost i zivot, zraceci toplu i iskrenu energiju.

* Izvodjac povezan sa vodom je prirodan, s pokretima koji skladno teku jedan iz drugog.

SUSTAV STUPNJEVANJA:

Izvedba kate je sastavni dio stupnjevanjakarateke. Premda nije preduvjet za pocetnicke stupnjeve, srednji i napredni stupnjrvi ocjenjuju se izvedbom odgovarajucih kata. Zadivljujuce je promatrati kata timove na prvenstvenim natjecanjima. Dok ulaze u boriliste-a na licima im se ocrtava energija i odlucnost-kako bi prikazali izvedbu u skladu sa pripremljenoscu i vjestinom pomognutom skladnoscu i zustrinom, zrak je ispunjen uzbudjenjem i ocekivanjem.Karateke odasilju energiju koja kod gledatelja izaziva strahopostovanje.

Ako je kihon srce i mozak karatea, onda je kata njegova kralježnica. Kata je skup poteza, koje imaju svoj oblik, red po kojem se rade. Pokazuju borbu sa zamisljenim protivnikom, a ima ih 26. Kate su modeli pokreta i tehnika koje prikazuju principe borbe ili borbu sa zamišljenim protivnikom, tj. ona je zamišljena kao skup pokreta koji prikazuju različite tipove napada i obrane pod idealnim okolnostima.

Važno je zapamtiti da su one razvijene dok još nije bila razvijena pismenost na Okinawi ili Kini, pa su fizičke rutine bile logična metoda za čuvanje ovog tipa informacija. Također je važno zapamtiti da ti pokreti mogu imati različita objašnjenja kao tehnike samoobrane - nema 'standardnog dobrog ili lošeg' načina za objašnjenje, ali objašnjenja mogu imati više ili manje pomoći u pravoj borbi.